My Immortal

... nataši ...

I watch her lyin' in bed asleep
And I thank my lucky stars
For every second she's here with me
I wanna hold her in my arms
She is my day
She is my night
She is the breath that gives me life

CHORUS
Sometimes we laugh, sometimes we cry
Sometimes we fight and we don't know why
But no matter what she believes in me
She's the closest thing to Heaven
I'll ever need
She'll always be an angel in my eyes

Sometimes I feel her by my side
Like she's watching over me
I get a chill runnin' down my spine
And that's all the proof I need
That she fills my heart
She fills my soul
She is the half that makes me whole

... nataši ...

I sit and wait
Does an angel contemplate my fate
And do they know
The places where we go
When we're grey and old
'cos I've been told
That salvation lets their wings unfold
So when I'm lying in my bed
Thoughts running through my head
And I feel that love is dead
I'm loving angels instead

And through it all she offers me protection
A lot of love and affection
Whether I'm right or wrong
And down the waterfall

Wherever it may take me
I know that life won't break me
When I come to call she won't forsake me
I'm loving angels instead

When I'm feeling weak
And my pain walks down a one way street
I look above
And I know I'll always be blessed with love
And as the feeling grows
She breathes flesh to my bones
And when love is dead
I'm loving angels instead

... nataši ...

I've been so many places in my life and time
I've sung a lot of songs I've made some bad rhyme
I've acted out my love in stages
With ten thousand people watching
But we're alone now and I'm singing this song for you

I know your image of me is what I hope to be
I've treated you unkindly but darlin' can't you see
There's no one more important to me
Darlin' can't you please see through me
Cause we're alone now and I'm singing this song for you

You taught me precious secrets of the truth witholding nothing
You came out in front and I was hiding
But now I'm so much better and if my words don't come together
Listen to the melody cause my love is in there hiding

I love you in a place where there's no space or time
I love you for in my life you are a friend of mine
And when my life is over
Remember when we were together
We were alone and I was singing this song for you

... nataši ...

Please, please forgive me
But I wont be home again
Maybe someday you'll look up
And barely concious you'll say to no one-
Isn't something missing?
You won't cry for my abscence, I know
You forgot me long ago
Am I that unimportant?
Am I so insignificant?
Isn't something missing?
Isn't someone missing me?

Even though I'm the sacrifice
You won't try for me, not now
Though I'd die to know you love me
I'm all alone
Isn't someone missing me?

Please, please forgive me
But I wont be home again
I know what you did to yourself
I breathe deep and cry out-
Isn't something missing?
Isn't someone missing me?

And if I bleed
I'll bleed
Knowing you don't care
And if I sleep just to dream of you
I'll wake without you there
Isn't something missing?
Isn't something...

ponedjeljak, 25.12.2006.

... nataši ...

Ne traži cestu do mog srca
Tu cestu ljubavi
Ni psi tragači nikada je
Ne bi pronašli
Jer ne postoji
U lancu sreće ja sam bio
Slaba karika
K'o glineni sam golub pao
Srušen mecima, kad si otišla

Na moja vrata nemoj kucati
Ja nemam više snage da ih otvorim
Nek'me sutra ostavi duša u zoru
Ja trebam biti i u porazu

Na moja vrata nemoj kucati
Ja nemam više snage da ih otvorim
Nek' me sutra ostavi duša
U zoru pjevajući ptice umiru

Ne traži cestu do mog srca
Kad više nemaš kom'
Jer nije tuga poput krede
Da se izbriše jednim potezom

nedjelja, 10.12.2006.

ja tvoi vrag

Tvoy vrag
Ya t'eper' tvoy vrag
Tvoy vrag

Dim sigaret
Stariy buket
Sutki smotru v televizor
Nastezh balkon
I molchit telefon
Zadihaus' bez tebya
I tverzhu pro sebya

Prosto poluchilos' tak
Ya t'eper' tvoi vrag
Za kakoe prestuplenie
Prosto poluchilos' tak
Ya t'eper' tvoi vrag
Ya n'e poproshu proshenia

Gorod ne spit
Vremya stoit
S kem tvoi igri sevodnya
D'en' ili god
Mnye obyavlen boykot
Ne poimu kak dal'she zhit'
Ti ne mozhesh prostit'

Prosto poluchilos' tak
Ya t'tper' tvoi vrag
Za kakoye prestuplen'ye
Prosto poluchilos' tak
Ya t'eper' tvoy vrag
Ya ne poproshu proshen'ya

nedjelja, 03.12.2006.

... nataši ...

Touch my skin,and tell me what you’re thinking
Take my hand and show me where we’re going
Lie down next to me, look into my eyes and tell me, oh tell me what you’re seeing
So sit on top of the world and tell me how you’re feeling
What you feel now is what I feel for you
Take my hand and if I’m lying to you
I’ll always be alone
If I’m lying to you
See my eyes, they carry your reflection
Watch my lips and hear the words I’m telling you
Give your trust to me and look into my heart and show me, show me what you’re doing
So sit on top of the world and tell me how you’re feeling
What you feel now is what I feel for you

Take my hand and if I’m lying to you
I’ll always be alone
If I’m lying to you
Take your time, if I’m lying to you
I know you’ll find that you believe me
You believe me

Feel the sun on your face and tell me what you’re thinking
Catch the snow on your tongue and show me how it tastes
Take my hand and if I’m lying to you
I’ll always be alone
If I’m lying to you
Take your time, if I’m lying to you
I know you’ll find that you believe me
You believe me

srijeda, 01.11.2006.

... nataši ...

subota, 09.09.2006.

... nataši ...

Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našla
za me malo vremena.
Sve smo mogli mi
da si samo htjela ti
biti nježna
kao nekada.

Nikoga nema
u sivom gradu
ulice moje
korake kradu
i ja
kao sjena
sad lutam.
U mome srcu
padaju kiše
i sve se naše
polako brise
iz svijeta tog.

utorak, 29.08.2006.

... nataši ...

Umoran sam od života
potisnutog sa svim svojim dječjim strahovima.
Ako moraš otići
želim da samo odeš
zato jer se tvoja prisutnost još uvijek zadržava ovdje ...

ne pušta me na miru.

Ponekad se čini da ove rane zacijeljuju
a ova bol je prestvarna
previše je toga što vrijeme ne može izbrisati.

Kada si plakala brisao sam ti suze
i kada si vrištala tjerao sam tvoje strahove
držao sam te za ruku svo ono vrijeme ...

a ti još imaš sve od mene.

Znala si me očarati
sa svojom zasljepljujućom svjetlošću.
Sada sam vezan ostaviti te
jer tvoje lice progoni moje nekad ugodne snove ...

tvoj glas otjeruje sav moj zdrav razum.

nedjelja, 18.06.2006.

... nataši ...

i miss the way we used to be,
i miss that we were friends...
i miss that we could laugh and talk-
like time would never end.
i miss you now and need you most;
more than i have before...
i miss the way we used to be...
and love you SO much more.

nedjelja, 28.05.2006.

danas volim tišinu,
zvuk oblaka
i po njima trag
tvojih koraka...

prepoznat ćeš me u čekanju,
u bojama jeseni,
u mirisu želja,
u nikad ostvarenoj potrebi
susreta i nježnosti,
i u glasu u noći,
u kratkoći trajanja,
...u sebi...u meni...
a više nas nema nigdje...

svi koji kažu
da negdje ima svjetlosti
- lažu! -nema!
ima samo još jedan kraj,
poneki novi početak,
i to je sve...

PREKRATKO JE ŽIVJETI
DA TE NAĐEM U PJESMI
I U MUZICI...

ponedjeljak, 20.02.2006.

ne mogu više sam

kasno je, sve nekud odlazi
i vrijeme traži svoj mir.
sam sam, dok misli lutaju
gdje si sad ti?

na stolu, još cvijeće uvelo
kao spomen da bila si tu
a noći, nada i nemira
odnose svitanja.

molim dubine, olujno more
izroni školjku sa dna
da bar još jednom zagrlim tebe
makar to bilo za kraj.
kadena škripi, takaju brodi
bude usnuli dan
još jedan uzdah odnose vali
ne mogu više sam.

petak, 10.02.2006.

... kada te prevari san ...

Znate kada prekinete sa nekim tko vam je jako drag, hm jako ??
Koja glupa riječ ni da je pastam milijun puta ne bih mogao dočarati koliko mi je bila draga, koliko sam ju volio … volio ?
Opet ja sam sebe zavaravam … još uvijek te volim !
Evo tako ja pišem postove zadnjih par mjeseci … neke glupe riječi koje bih odmah izbrisao jer mi se ne sviđaju …
Da si bar ovdje da ti mogu reći koliko mi nedostaješ !
Koliko te volim …

Samo mogu napisati pjesmu … nešto čega se sjetim dok prolazim mjestima kojima smo se skitali, mjesta koje smo obilazili …
Znaš da od kada si me ostavila nisam bio u Opatiji ?
Mrzim Opatiju …
Prolazim nesvjesno mjestima koje smo zajedno posjećivali … svaki me korak podsjeća na tebe …
Sjećaš li se kada sam ti rekao da ću te zauvijek voljeti …
Stane mi knedla u grlu kada se sjetim svaki put toga, da nisam možda sada toliko ne bi boljelo !
Možda je to neko čuo I vezao za moje srce tvoj lik, da se nikada ne oporavim.
Nikada … zauvijek …

Nikada te neću prestati voljeti, znam to …
Zauvijek ću biti tvoj …

Volio bih čuti od tebe gdje nismo bili ?
Pa da tim ulicama mogu hodati …
I znaš kada smo znali sjediti na klupi, Ili kada smo šetali, razmišljao bih kamo bi mogli ići. Toliko mi je na pamet padalo mjesta koje nismo posjetili.
Koje u slučaju da prekinemo ne bi posjetili !
A sada ?
Ništa.
Kao da sam sa tobom prešao cijeli svijet !
Znam hodati po gradu sa osmjehom na licu I sjećati se kako je bilo.
Tada se osvrnem.

Tebe nema ! ! ! !

Ali znaš što ?
Nije to toliko loše …
Znam provesti dan cijeli na poslu, ispunjavajući papire … pripremajući se za drugi dan. Spreman sam valjda za godinu dana unaprijed !
Jedino tako valjda ne mislim na tebe.

Umorim se I odem kući …

Sada slijedi ono najgore …
Bio sam toliko umoran, sjeo sam na onu fotelju ukojoj smo ti I ja gledali film na kompjuteru !
Zaspao sam …
Tako počinje ono najgore …
Znam ne misliti po sat vremena na tebe I onda kao, I taj put, mi se nakupe osjećaji I počnem te sanjati !
Bilo je hladno u dnevnom boravku taj dan, smrzavali su mi se nožni prsti. Zatvorio sam oči, I postalo je toplo, otvorio sam ih I ti si bila tu !
Pitala si me : “spavaš li ?”
“Ne” odgovorio sam … zagrlio sam te, tako je bilo stvarno, nisam ni mislio o tome zašto smo prekinuli. Sve ti je bilo oprošteno. Čak sam osjetio tvoj miris …

Miris ?
Znaš li da svaku noć prije spavanja uvučem tvoju majcu k sebi u krevet ?
Oprosti što ti ju nisam vratio …
Znam da si svašta pomislila !?!?!?!

Sreća što si kraj mene, me je grijala cijeli san … osjetio sam ponovno tvoju razigranu kosu na mome licu, vidio sam te kako se ispričavaš I vežeš ju u rep !
Kroz san sam čuo kako se otvaraju ulazna vrata od kuće, tada sam znao da je vrijeme da odeš … pogledala si me I nasmijala si se … htio sam te poljubiti !

Otvorio sam oči, gorila je televizija …
“Spavaš li ?” pitala me je sestra tiho hodajući kroz dnevni boravak.
“Ne “ odgovorio sam …
Ne želim više spavati Nataša …

ponedjeljak, 06.02.2006.

za mrvicu tvoje ljubavi

Dušo moja, kako te volim
ja nikoga volio nisam
kako srce te želi
to srce žedno je ljubavi.


Za mrvu tvoje ljubavi
ti znaš da ja bih dao sve;
za mrvu tvoje ljubavi
ne mogu bez nje.
Za mrvu tvoje ljubavi
ti znaš da ostavi ću sve;
za mrvu tvoje ljubavi
umro bih bez nje.
Za mrvu tvoje ljubavi
ja molim te.

Dušo moja kako te ljubim
ja nikoga ljubio nisam
kako srce te želi
to srce žedno je ljubavi.

petak, 03.02.2006.

... ... ... ... ... ...

Kad je nebo meni dalo tren
reklo mi je: »Idi, bit ćeš njen!«
U srcu sam te nosio od kad sam se rodio
al' sam kasno svatio da nisam ja za te.

Tog sam dana tebi došao ja
osim sebe nisam ništa ima
a čime bi te prosio da bi tebe dobio
srce nije dovoljno i nisam ja za te.

Živote moj, dva put san umro,
umro za njom:
prvi put, kad sam je vidio ja,
drugi put, kad je otišla.
Živote moj, dva put sam umro
umro za njom.

Kad te danas vidim da si s njim
ja od tuge za tren ostarim
i nebo je pogriješilo, karte je promiješalo
od mene te odvelo, uzelo draga.

Živote moj, dva put san umro,
umro za njom:
prvi put, kad sam je vidio ja,
drugi put, kad je otišla.
Živote moj, dva put sam umro ...

... umro za njom.

nedjelja, 22.01.2006.

tvoje suze mi sude

listam svoja sjecanja
stakla lijepih boja
slikam dobra lica
a slika je uvijek tvoja
zivim u svom svijetu
u skrovistu od pakla
gledam ljude gdje trce
a nijedan se nije maknuo
i pisma pisem cesto
a nikad ih ne saljem
jer u njima pise uvijek isto
da je kasno i da se kajem
i svaku svoju grubu rijec
vragu sada dajem

tvoje suze mi sude
sta sam cijeli zivot krao
čuvao srce svoje
a tebi ga nisam dao
tvoje suze mi sude
jer sam to zasluzio
a kaplja kad potece
u dusu me zapece
kao i otrov ubija
jer sam te izgubio

i pisma pisem cesto
a nikad ih ne sajem
jer u njima pise uvijek isto
da je kasno i da se kajem
i svaku svoju grubu rijec
vragu sada dajem

tvoje suze mi sude
sta sam cijeli zivot krao
čuvao srce svoje
a tebi ga nisam dao
tvoje suze mi sude
jer sam to zasluzio
a kaplja kad potece
u dusu me zapece
kao i otrov ubija

jer sam te izgubio ...

jer sam te izgubio ...

jer sam te izgubio ...

ponedjeljak, 16.01.2006.

poljupci i mraz

večeras sve, nebeske,
zvjezde pale za tebe
a srce me opominje, da smirim se.
još zadnji put, uzmi me
jer tajne nosim sa sobom
kraj je tu, nestajem, gubim se.

skitnica u meni budi se
ljubim te a lutanje jače je
vjetrovi me nose od tebe
ostali su samo pupoljci i mraz.

kakvi sve putevi
sutra čekaju nas još
to samo Bog dragi zna, i anđeli.
pomoli se ponekad,
za mene jer znak je loš
i sačuvaj slike sve gdje smijem se.

istine čarobne
uvjek su nevidljive
a ljubavi najglasnije su lažljive.
nemiri svakakvi,
opet gone me na put
a najljepše ostaje kraj tebe.

četvrtak, 12.01.2006.

nataši

tek uz pomoć starih slika
još mogu da se sjetim tvoga lika ...
i bude se tad neki nemiri zli
i drugovima pričam da si moja bila ti ...
sav pijan ...
od te laži, ko od dobrog, rumenog vina.

nataša ... ti si bila moja plima...
nataša ... svijetlo, tama, ljeto, zima...
i vjerujem još ... u tome je spas...
i često tako smišljam neki život za nas...
ali tada ...
javi mi se stvarnost sjetno ... kao violina ...

nataša ... ja još iste pjesme pjevam ...
nataša ... ja još iste snove snivam ...
iz ničega smjeh još stvoriti znam ...
na kraju svake pjesme ipak ostanem sam ...
i uvjek ...
čujem kako šumi more ... iz daljina ...

da li ćemo se ikad sresti ?
ja ne znam kuda će nas to odvesti ?
al dobro je to što ne znamo kraj ...
sad zbogom ... neću reći da te volim ...
al znaj :
nataša ... ti si bila moja pesma ... i moja plima ...

srijeda, 11.01.2006.

princezo javi se

Umjesto molitve rekla si "O tom ću misliti sutra..."
Sa šminkom od gara, ko Skarlet O'Hara... Tvoj preslikan lik...
I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra...
Nekad tišina zna prepasti džina, kad ispusti krik...
Još jednu noć si izgurala sama...
Čehov je zaspao blaženim snom...
Ni ne zna da je igrala tama... Pod prozorom...
Vjetar je vježbao violončelo... Čežnjive skale u nedogled...
Zora ti brižljivo pipnula čelo... Negdje u tebi je goreo led...

Princezo, javi se... Još imam džep u kom se hladni prsti zgriju...
Pošalji poruku... Da vidim jednom to pisamce na displeju...
Sve mi nedostaje... Čuvam u sjećanju još kalup tvoga vrata
Princezo, dosta je... mjesecima smo taoci inata... Šta ti je?

Plima banalnosti tvoj svijet zapljuskuje k'o Atlantidu
Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg
Da ti za rođendan ispiše sonet na komšijskom zidu
I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba snijeg?
Na podmetaču još crtam tvoj profil

Suvišna pitanja izbjegnem fintom
Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom
Pod mojom jelkom do proljeća stoji...
Jedino dar tebi namenjen
Zauvijek fosil tvog struka postoji...
Na mome dlanu okamenjen

Princezo, javi se... neke se pobjede dobijaju na juriš
Ne tvrdoglavi se.. Priznajem javno da se genijalno duriš
Opasno postaje... Na durske akorde se paučina hvata
Princezo, dosta je... mjesecima smo taoci inata...
Princezo, dosta je...

petak, 23.12.2005.

evanesence - my imortal

I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
I held your hand through all of these years
But you still have
All of me

You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along

nedjelja, 18.12.2005.

... ... ... ... ...

Vidim kako vrijeme prolazi mimo nas ljudi.
Kao da postoji vrijeme sa ulogom nekog čimbenika, uzroka, da se sve mijenja … da se sve mora promijeniti.
Ne znam ni sam da li je tako ali znam da vrijeme ne mjenja stvari. Stvari se mijenjaju radi sebe …
Dosta mi je ovog svijeta …
Dosta mi je mjenjanja svih stvari.
Volio bih, želio bih se zaglaviti na tren negdje u prošlosti.
Negdje … znam točno I gdje … samo me strah to izgovoriti …
Znam samo da mi nedostaješ, osjećam se tako nekako jadno, samo bih te htio vidjeti, čuti …
Kako su uzaludno pisane riječi, kada bih ti toliko toga htio reći.
A ne bih ih htio izgovoriti …
Htio bih svima ispričati što se događa, a ne bih htio da znaju …
Htio bih da ih čuješ …
Želio bih te …. Želim te oduvijek …


Neku “večer” sam izlazio iz auta … ne znam koliko je sati bilo … bila je zora …
Iza moje kuće je ono brdo … znaš ga ! ! ! !
Dijelilo je granicu sa svijetlo plavim nebom koje je jedva pokazivalo da sunce želi izaći. Uglavnom sunce se je borilo za svoje paravo da osvijetli mjesto u kojem živim. Tako mi je tama prirasla srcu …
Ne znam više ni kako izgleda dan, ne želim više vidjeti mjesta gdje smo ti I ja bili, želim da ih proguta ta ista tama koju toliko volim …
Dok sam stajao na livadi iza kuće počeo je puhati vjetar razmičući grane stabala, prazne grane koje su udarale jedna o drugu otkrivajući moju stranu …
Ne, ne, ne moju stranu … otkrivale su mene !
Sakrivao sam se iza tankih I oguljenih stabala gledajući samog sebe … ... ... ... ... ...

robert miles – one and one .mp3
royksopp – only this moment .mp3
depache mode – precious .mp3
miss jane – fine night tonight .mp3

To bih ti želio reći, poslušaj ih pa češ znati jer pisanje mi ne ide, previše mi se vrtiš po glavi, ne mogu ne misliti na tebe .. .zapravo ti si jedino o čemu mislim …

Ti si jedino o čemu sanjam I evo da budem iskren jedva čekam da odem spavati da te vidim …

Volim te … znaš li to ?

subota, 17.12.2005.

precious by depache mode

Precious and fragile things
Need special handling
My God what have we done to you
We always tried to share
The tenderest of care
Now look what we have put you through

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

Angels with silver wings
Shouldn't know suffering
I wish I could take the pain for you
If God has a master plan
That only He understands
I hope it's your eyes He's seeing through

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

I pray you learn to trust
Have faith in both of us
And keep room in your hearts for two

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

nedjelja, 04.12.2005.

no matter

In a labyrinth that they call my life, how can I survive with pain and strife?

People don't see my sadness I cover it with a smile.

I'm on death row, the verdict is in, now its the end of my trial.

Do I live or do I die?

Lethal injection or should I fry?

I thought I was innocent I thought I would be set free, but my dark future is what I didn't see.

How could this happen?

Was I a fake?

Did I put someone away for my own sake?

Fading away the painful memories I have kept hidden inside, but it all will end

no matter how hard I try.

nedjelja, 13.11.2005.

night

There is a world beyond ours,
That lives right along side,
But no one can see it,
Even though many have tried,
There is a nemesis to everyone,
Their night is the stalker to our day,
But no one can tell,
Because we look the other way,
There is a right for every wrong,
In the world we cannot see,
Even though we cannot run,
Even though we cannot flee,
The other world stalks ours,
It walks on our right hand,
It mimics our sea,
Our air and our land,
Sometimes you may see them,
They are the dark and black,
They flit through the shadows,
They live in our every crack,
The night stalks our day,
Poisoning the inky sky,
They never feel remorse,
As our daytimes dies.

utorak, 08.11.2005.

my peace

I gave you my love, my heart, my soul
You were the one, you made me whole
You made me complete
With you I was the truest me
You and just you were all I could see
My life's one and only plea
To be with you for eternity

You loved me, you said you did
You said you would put the earth at my feet
You were good to me, too good
Too good to be true

I should have guessed, I should have seen
More astute I should have been
I should have known for my own sake
I should have held myself in check
I could not, I wanted to
I could not keep myself from you

Even now as I stand alone
I love you still, the seeds have been sown
No matter what comes, closed are the doors
To my heart, to my soul
I am no one else's if not yours

petak, 04.11.2005.

happiness

In the old days
There were sirens
Thousands, screaming at me
They lurked in bottles of pills
On knife blades
On the jagged edges of broken bottles
They were crying out to me to join them
In eternal painless existence

All I knew was pain and hate
I was a ghost of a human
Mother earth nourished me
Kept me alive
On her I was totally dependant
Like a tiny child
I was alone

Once in the dead of night
I was swamped by its cold blank darkness
So not even the light of a thousand lamps could shine
Except the light of the angels
They came to me
Their green eyes filled every inch of me with an indescribable feeling
Like I was flying
Like love, trust and warmth had been put inside me
And it was happiness

They flew me away
And here I will saty
With the angels who make me happy

petak, 28.10.2005.

chained

Why oh why does it have to be
such a lonely world for me,
Looking this way, looking that way
never a place of peace to stay,
All the pain, all the hurt
it seems I'm forever in the dirt,
Of this existence that is mine
forever chained and in a bind.

It never lifts this cross I bear
never anything but a nightmare,
One big prison with no escape
all the shame I cannot take,
I cannot cry for that is weak
for some answers I do seek,
But they will never come to me
always alone is what I'll be.